petak, 13.03.2009.
1. poglavlje Najčešće blizina nije toliko dobra
-STANI!! netko je vrisnuo. Meni?
Osjetila sam nečje ruke oko ramena,koje su me snažno povukle. veliki,crni auto,Jeep, protutnjo je kraj mene. Opsovala sam.
Ali kako se to dogodilo?! Bilo je sasvim normalno jutro,ništa me nije zabrinjavalo. I kako sam do vraga uspjela,zamalo završiti pod automobilom? Okrenula sam se, u tome čeličnom nazovi-zagrljaju(ako definirate zagrljaj,kada vas netko snažno zagrli oko ramena) i susrela s njim.
Oči su mu bile snažne.crne boje,kao duboka noć. Zlatna kosa stršala je,kao da je gelom oblikovana,ali nije. I slijepac bi vidio da je to najobičnija friuzura. Ali kako bi vrag te ne će, mogao imati tako savršenu frizuru?! Stiskao je crvene usne,kao da se ljuti na nekoga, Valjda na mene. Hmmm on je novi. Mene nitko ne bi pokušao spasiti od auta. Tako velikog auta. Vjerojatno bi me gurnuli pod auto.
-Bok i tebi. pokušala sam se našaliti. Ruku na srce,on je vjerojatno bio novi učenik gimnazije Lincon, pa mogla bih se sprijateljiti s njim.
-Mogla si umrijeti. rekao je savršeno mirno,kao da...ne znam...ali kao da je nešto pokušavo dokučiti. Možda koliko sam čudna?
Imala sam ljubičaste oči. Ma koliko to zvučalo kao da je isaplo iz nekog otrcanog SF filma,to je istina. Moja duga crna kosa, blijedi ten nimalo mi nisu išli u korist. Moje velike(ah moje sreće) ljubičaste oči bi svatko vidio. Ali...on je zurio u cestu... Nije me ni pogledao. Ali znala sam istinu.
Svatko se bojao mojih ljubičastih očiju. Čak i moj posvojeni otac. Ali moja osvojena majka,Elizabeth,me upravo zbog tih očiju i izabrala. Ma koliko joj ja zahvalna bila jer me spasila od sirotišta(kojeg se nažalost predobro sjećam), ponekad mi bi bilo krivo kada bi mi rekla - Nella, vidi što sam ti donijela. Teško i to nadasve.
-Pa hvala ti na... da si me spasio. Sumnjam da b me netko drugi pokušao spasiti od auta...
-Mislim da netko bi.
-Varaš se.
-Ne,mislim da sam u pravu. Znala sam da je tako. Svatko bi to znao kada bi mi vidio oči.. Ljude plaše...jako. pogledao me.
-Zašto?
-Jesi ti možda slijep?! upitala sam pomalo iznervirano.
-Ne. Vidim savršeno.Ti misliš da ljude plaše tvoje oči?
-Aha. Vidio si ih puno s ljubičastim očima?
-Ovoga,ne. Meni su tvoje oči jako lijepe. Osmjehnuo se tako ljepo,da bi se modeli mogli posramiti.Oh divota.
Pukla sam.
- 17:33 -
